1. "Oče naš, koji jesi na nebesima...". Nalazimo se uz oltar oko kojega se okuplja cijela Crkva koja je u Sarajevu. Izgovaramo riječi koje nas je naučio sam Krist, Sin Boga živoga; Sin istobitan s Ocem. Samo on zove Boga "Ocem" (Abba! Oče! Oče moj!), i samo nas on može ovlastiti da se obraćamo Bogu zazivajući ga "Oče", "Oče naš". On nas uči tu molitvu u kojoj je sve sadržano. U toj molitvi želimo danas pronaći sve ono što se može i što se mora reći Bogu, našemu Ocu, u ovom povijesnom trenutku, ovdje u Sarajevu.
 
"Oče naš, koji jesi na nebesima sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja kako na nebu, tako i na zemlji."
 
2. Oče naš... Oče ljudi: oče naroda. Oče svih naroda koji nastavaju ovaj svijet. Oče naroda Europe. Naroda Balkana.
 
Oče naroda koji pripadaju obitelji južnih Slavena! Oče naroda koji ovdje, na ovom poluotoku, već stoljećima ispisuju svoju povijest. Oče naroda koji su pogođeni nesrećom rata i to, nažalost, ne po prvi put.
 
"Oče naš", Ja, Rimski biskup, prvi papa Slaven, padam na koljena pred Tobom i vapijem: "Od kuge, glada i rata - oslobodi nas!" Znam da se u ovoj prošnji mnogi ujedinjuju sa mnom. Ne samo ovdje u Sarajevu, u Bosni i Hercegovini, nego i u cijeloj Europi pa i izvan njezinih granica. Dolazim ovamo, donoseći sa sobom sigurnost te molitve koju izgovaraju srca i usne bezbrojne moje braće i sestara. Već je prošlo previše vremena kako čekaju da mogu izmolit, na ovom mjestu, upravo tu "veliku molitvu" Crkve, Božjeg naroda. Već je toliko vremena prošlo otkako sam pozvao sve ljude da sudjeluju u toj molitvi.
 
Kako se ovdje ne sjetiti molitve izrečene u Asizu u siječnju prošle godine? Zatim one u Rimu u Bazilici svetog Petra u siječnju ove godine? Od početka tragičnih događaja na Balkanu, u zemljama bivše Jugoslavije, molitva za mir bila je misao vodilja Crkve, posebno Apostolske Stolice.
 
3. Oče naš, "sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje... ". neka zasvijetli među ljudima tvoje sveto i milosrdno ime. Neka dođe tvoje kraljevstvo, kraljevstvo pravde i mira, praštanja i ljubavi.
 
"Budi volja tvoja". Tvoja volja neka se ostvari u svijetu, poglavito u ovoj izmučenoj zemlji Balkana. Ti ne voliš nasilje i mržnju. Ti zazireš od nepravde i sebičnosti. Ti želiš da ljudi međusobno budu braća i da te priznaju Ocem.
 
Oče naš, Oče svakog ljudskog bića, "neka bude volja tvoja, kako na nebu, tako i na zemlji". Tvoja volja jest mir!
 
4. Krist "je naš mir" (Ef 2, 14). On koji nas je poučio da se obraćamo Bogu nazivajući ga: "Oče".
 
On koji je svojom krvlju pobijedio tajnu bezakonja i podjele te svojim Križem srušio veliki zid koji je dijelio ljude i učinio da postanu jedni drugima tuđinci. On koji je čovječanstvo pomirio s Bogom i međusobno ujedinio ljude kao braću.
 
Zato je jednoga dana, prije svoje žrtve na križu, Krist mogao reći apostolima:"Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga ne kao što svijet daje" (Iv 14, 27). U tom trenutku obećao im je Duha Istine koji je ujedno Duh Ljubavi, Duh Mira!
Dođi, duše Presveti! "Veni, creator Spiritus, mentes tuorum visita!... "Dođi, Stvorče, Duše Svet, pohodi duše vjernika, poteci višnjom milosti, u grudi štono stvori ih."
 
Dođi, Duše Presveti! Zazivamo te iz Sarajeva, grada gdje se ukrštavaju napetosti između različitih kultura i naroda, gdje je zapaljen fitilj koji je, na početku stoljeća, prouzrokovao prvi svjetski rat i gdje se, na kraju drugog tisućljeća, koncentriraju slične napetosti koje su u stanju uništiti narode koje je povijest pozvala na suradnju i skladan suživot. Dođi, Duše mira! Po tebi vapijemo: "Abba, Oče!" (Rim 8, 15).
 
5. "Kruh naš svagdanji daj nam danas"
Moliti za kruh znači moliti za sve ono što je potrebno za život. Molimo da se u raspodjeli dobara među ljudima i među narodima uvijek uzmogne ostvariti načelo o sveopćem sudjelovanju ljudi u dobrima koje je Bog stvorio.
 
Molimo da ulaganje dobara u naoružanju ne naudi ili ne daj Bože uništi kulturnu baštinu, koja predstavlja neprocjenjivo dobro cijelog čovječanstva
 
Molimo da ograničavajuće mjere, procijenjene kao nužne da bi se zaustavio sukob, ne postanu uzrokom neljudskih patnji nedužnog naroda. Svaki čovjek, svaka obitelj ima pravo na svoj "svagdanji kruh".  
 
6. "Otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim... ."
Ovim riječima dodirnuli smo ključno pitanje. Sam Krist nas je na nj upozorio, kada je, umirući na križu, rekao glede svojih ubojica:"Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine" (Lk 23, 34).
 
Ljudska povijest, povijest naroda i nacija, puna je uzajamne mržnje i nepravdi. Kako je bila važna povijesna izjava poljskih biskupa njihovoj subraći, njemačkim biskupima, na završetku Drugog vatikanskog sabora: "Opraštamo i tražimo da nam oprostite!" Ako se u onom dijelu Europe mogao uspostaviti mir, čini se da se to dogodilo upravo zahvaljujući stavu koji je jasno izražen tim riječima.
 
Danas želimo moliti da se ponovi sličan gest: "opraštamo i tražimo oproštenje" za našu braću na Balkanu! Bez takvog stava, teško je graditi mir. Nizanje "krivnji" i "kazna" neće se nikada okončati, ako se jednom ne oprosti. Oprostiti ne znači zaboraviti. Ako je sjećanje zakon povijesti, oproštenje je snaga Božja, snaga Krista koji djeluje u događajima ljudi i naroda.
 
7. "Ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla... "
Ne uvedi nas u napast! Koje su to napasti od kojih danas molimo Oca da nas oslobodi? To su one koje srce čovjeka pretvaraju u srce kameno, neosjetljivo za poziv na oprost i slogu. To su napasti etničkih predrasuda, zbog kojih je čovjek neosjetljiv na prava drugoga i na njegovu patnju. To su napasti razdraženih nacionalizama koji dovode do presezanja nad bližnjim i do žudnje za osvetom. Sve su to napasti u kojima se izražava civilizacija smrti.
Nasuprot tako tužnom prizoru ljudskih padova, molimo riječima časnoga brata Bartolomeja I, Patrijarha Carigradske Crkve: "Gospodine, daj da se naša kamena srca zdrobe pred tvojim patnjama i postanu srca od mesa. Daj da tvoj križ otkloni naše predrasude. Imajući pred očima tvoju bolnu borbu protiv smrti, neka nestane naše ravnodušnosti ili naše pobune" (Križni put u Koloseumu, Veliki petak 1990, Ulazna molitva).
 
Izbavi nas od zla! Evo još jedne riječi koja potpuno pripada Kristu i njegovu Evanđelju. "Ne dođoh da sudim svijetu, nego da spasim svijet" (Iv 12, 47). Čovječanstvo je pozvano na spasenje u Kristu i po Kristu. Tom spasenju pozvani su i narodi koje je ovaj rat tako strašno podijelio!
 
Molimo danas da spasonosna snaga Križa pomogne nadvladati povijesnu napast mržnje. Neka prestanu bezbrojna razaranja! Molimo - slijedeći ritam molitve Gospodnje - da započne vrijeme obnove, vrijeme mira.
Mole s nama i mrtvi Sarajeva, čiji zemni ostaci počivaju u obližnjem groblju. Mole sve žrtve ovog okrutnog rata koje u Božjem svjetlu, za preživjele, zazivaju mir i pomirenje.
 
8. "Blago mirotvorcima jer će se sinovima Božjim zvati" (Mt 5, 9). Tako čitamo u današnjem ulomku Evanđelja. Da, predraga braćo i sestre, bit ćemo uistinu blaženi ako postanemo sudionici onoga mira koji samo Krist umije dati (usp. Iv 14, 27), štoviše koji je sam Krišt. "Krist je naš mir." Bit ćemo mirotvorci ako poput njega budemo spremni opraštati.
"Oče, oprosti im!" (Lk 23 ,24). Krist s križa nudi oproštenje i od nas traži da ga slijedimo na teškom križnom putu da bismo postigli njegov mir. Samo prihvaćajući taj njegov poziv, bit će moguće spriječiti da sebičnost, nacionalizam, nasilje nastave sijati pustoš i smrt.
 
Zlo u svakom svom izražaju predstavlja tajnu bezakonja pred kojom odjekuje jasan i odlučan Božji glas koji smo slušali u prvom čitanju: "Jer ovako govori Višnji i Uzvišeni... U prebivalištu visokom i svetom stolujem, ali ja sam i s potlačenim i poniženima... " (Iz 57, 15). U tim je proročkim riječima za sve sadržan poziv na ozbiljan ispit savjesti.
 
Bog je na strani potlačenih. On je na strani roditelja koji oplakuju ubijene sinove i kćeri. On sluša nemoćni krik slabih koji su pogaženi. Solidaran je sa ženama poniženih nasiljem. Bliz je prognanicima koji su prisiljeni napustiti svoju zemlju i svoje kuće. Ne zaboravlja patnje obitelji, staraca, udovica, mladeži i djece. Njegov je narod koji umire.
 
To barbarstvo treba prestati! Dosta je više rata! Dosta je više razornoga bijesa. Ne može se više podnositi stanje koje rada samo plodove smrti, ubojstava, razorenih gradova, upropaštene privrede, bolnica bez lijekova, napuštenih bolesnika i staraca, zaplakanih i razbijenih obitelji. Treba što prije postići istinski mir. Mir je moguć, ako se prizna prednost moralnih vrijednosti pred lažnim zahtjevima rase ili sile.
 
9. Predraga braćo i sestre! U ovom trenutku, zajedno s vama, uzdižem Gospodinu psalmistov krik: "Pomozi nam, Bože, pomoći naša, zbog slave imena svojega, oslobodi nas i otpusti nam grijehe!" (Ps 79, 9).
Povjeravamo ovu našu molitvu Onoj koja je podno Križa "stajala" u tišini i molitvi (usp. Iv 19, 25). Uprimo svoj pogled u Bogorodicu, čije rođenje Crkva danas s veseljem slavi.
 
Znakovito je da se moj današnji, već duže vremena željeni pohod, mogao ostvariti upravo na ovaj, Vama tako drag, Marijin blag dan. Njezinim je rođenjem u svijetu niknula nada novog čovječanstva koju više ne mogu ujarmiti sebičnost, mržnja, nasilje i toliki drugi oblici grijeha koji su krvlju okaljali putove povijesti. Od Presvete Marije tražimo da i za ovu vašu zemlju može svanuti dan potpunog pomirenja i mira.

Kraljice mira, moli za nas!

Hvaljen Isus i Marija!